kutikula (lat. cuticula, od cutis: koža), pokožica, tanka kožica. U životinja kutikula je vanjski zaštitni sloj koji pokriva tijelo beskralježnjaka (mješinaca, kolutićavaca, člankonožaca i dr.). Najčešće je od hitina, koji se troši, a neprekidno ga proizvodi epiderma. Katkad je protkan (inkrustiran) vapnencem, pa se pretvara u čvrst oklop (npr. u rakova). – U biljaka to je tanka opna koja pokriva vanjske stanične membrane epiderme. Izgrađena je od kutina, tvari slične mastima, koja u kombinaciji s pektinima i voskovima stvara hidrofobni sloj. Zbog svoje strukture kutikula slabo propušta vodu i plinove, čime sprječava gubitak vode (transpiracija) i štiti biljku od isušivanja, a također služi kao fizička barijera protiv prodora mikroorganizama i štetnih tvari iz okoliša. Nalazi se na različitim organima, osobito na zeljastim dijelovima (poput listova, stabljika i mladih plodova), dok se u drvenastih biljaka umjesto nje češće nalazi debeli sloj periderme. Na kutikulu se često izlučuje vosak koji dodatno smanjuje gubitak vode i pruža zaštitu od nepovoljnih uvjeta (jaka svjetlost, napadi kukaca i dr.), te daje sjaj ili voštani izgled plodovima (npr. u jabuka, šljiva, grožđa). Kutikula je evolucijski važna prilagodba koja se prvi put pojavljuje u mahovina, dok je alge nemaju jer žive u vodenim sredinama gdje nije potrebna zaštita od isušivanja. Ta je prilagodba omogućila biljkama uspješnu kolonizaciju kopnenih staništa, zbog čega je kutikula jedan od ključnih čimbenika u evoluciji kopnenih biljaka. (→ epiderma)
